Kategorien
Religionsgemeinschaft Religonsunterricht

KRM, nastava vjeronauke i kriza (Bosnisch)

Der Beitrag “Der KRM, der Religionsunterricht und die Krise” sorgte insbesondere in der bosnischestämmigen Community für zahlreiche Diskussionen. Aus diesem Grund haben wir uns entschieden, diesen Beitrag auch in einer bosnischen Übersetzung zur Verfügung zu stellen.

Od najave proširenja Koordinacijskog vijeća muslimana (KRM) isprepliću se događaji u Sjevernoj Rajni Vestfaliji. Posljednjih godina ništa se nije čulo o KRM-u. Sam gremij se držao daleko od javnih diskursa. U posljednje dvije godine, na internet stranici vijeća objavljeno je sedam saopćenja za javnost, iz kojih se jedva mogu izvući zaključci o diskursu u vezi s muslimanima i islamu u Njemačkoj.

Slično sveukupnoj društvenoj percepciji, KRM, također, već duže vrijeme nema nikakvu važnost u međumuslimanskom diskursu. Doći ćemo do razloga zbog čega je to tako. Proširenje KRM-a, koje se u mnogim kontekstima smatra disfunkcionalnim, predstavljalo je zbog toga iznenađenje čak i za mnoge posmatrače. Za neke od novih članova, kao i za neke druge muslimanske zajednice izvan KRM-a, ovaj korak bi trebao biti iznenađujući i zbog toga što je KRM do sada silovito odbijao takvo otvaranje. Još prije nekoliko godina, neke zajednice su izrazile interes za članstvo kada je KRM još bio javno relevantan. “Oni (KRM) nisu čak ni odgovorili na naš upit za zakazivanje termina”, opisuje jedan od aktera tadašnje ophođenje s tim upitima.

Možda je ovaj korak zamišljen kao bijeg iz neugodne situacije, međutim, kada se malo bolje pogleda, vidi se da isti predstavlja očajnički čin1. Osim toga, ovaj dojam dodatno pojačava i činjenica da se pokrajinsko udruženje IGBD-a Sjeverne Rajne Vestfalije (IGBD NRW) distancirao od izjave za štampu KRM-a i izjavio da ista nije relevantna za njega. Ali, kako takav korak dolazi od IGBD-a Sjeverne Rajne Vestfalije, kakve veze to proširenje KRM-a ima s pokrajinom Sjeverna Rajna Vestfalija?

Proširenje i diskusije s tim u vezi mogu se razumjeti samo ako se u obzir uzme kontekst Sjeverne Rajne Vestfalije. Kao što je rečeno, već mnogo ranije bilo je interesenata za prijem u KRM, svaki put bez uspjeha. Čak i prije pola godine, proširenje je jedva bilo moguće. Najprije je bilo potrebno naći zamjenu za nestajući model nastave islamske vjeronauke (IRU) Savjetodavnog vijeća i uspostaviti komisiju za nastavu islamske vjeronauke koja je otvorena za sve muslimanske zajednice, kako bi se omogućio prijem novih članova.

KRM, od svog osnivanja, ima veliku manu. Ne može ostvariti svoju svrhu zbog koje je osnovan i za sve drugo često mu nedostaje legitimnost i kompetentnost u odlučivanju. S jedne strane, isti treba [organizirati] “zastupanje muslimana u Saveznoj Republici Njemačkoj” i […] biti kontakt osoba za politiku i društvo”2. S druge strane, trebao bi sudjelovati u “stvaranju jedinstvene zastupničke strukture na saveznom nivou i […] stvaranju pravnih i organizacijskih pretpostavki za priznavanje islama u Njemačkoj u okviru državnih ugovora, zajedno s već postojećim muslimanskim strukturama pokrajine, kao i postojećim lokalnim strukturama“3.

Stvaranje “jedinstvene zastupničke strukture”4 navedeno je u preambuli kao centralno pravo na postojanje. I vrlo rano je pao na tom zadatku. Proces uspostavljanja jedinstvenih pokrajinskih religijskih zajednica, čije jačanje bi KRM trebao nastaviti, a koji je započeo prije osnivanja, zaustavljen je s osnivanjem ovog gremija. DITIB se nije mogao pomiriti s mišlju da vlastite općine na pokrajinskom nivou stavi u jednu strukturu koja bi morala imati određenu samostalnost. Dugo vremena je DITIB ukazivao na očekivani blagoslov planiranog pokrajinskog statuta iz Ankare, koji je najprije trebao biti preveden na turski jezik, a onda na njemački jezik. Nisu dobili blagoslov Dijaneta. Tako je veoma brzo izostala jedna od glavnih svrha KRM-a.

Neko vrijeme, ovaj izostanak fokusa mogao se kompenzirati zajedničkom pripremom i usklađivanjem s Njemačkom islamskom konferencijom (DIK). Međutim, i to je izostalo s početkom druge runde DIK-a. Dva udruženja članova su istupila iz DIK-a, dva su odlučila i dalje učestvovati na istom. Faktički, zajednička linija i zastupanje na saveznom nivou više nisu bili mogući. KRM se sam blokirao kada je riječ o njegovim dvjema svrhama i osudio na nesposobnost za rad.

Spas je, uistinu, došao iz Sjeverne Rajne Vestfalije. Sjeverna Rajna Vestfalija je htjela provizorij pilot projekta Islamske nauke konačno pretvoriti u redovnu nastavu islamske vjeronauke (IRU). Osim toga, morale su se popuniti teološke katedre. Za oboje su bili potrebni muslimanski partneri koji mogu zastupati vjeru. KRM kao gremij, u kojem su već zajedno sjedile sve veće zajednice, ponudio se kao poslovni partner. Iako je to započinjanje razgovora dalo KRM-u mogućnost da sebi da novo pravo na postojanje, u kasnije uspostavljenom Savjetodavnom vijeću, KRM nije trebao biti zastupljen kao gremij, nego udruženja članovi s po jednim zastupnikom.

Međutim, ta koordinacijska uloga KRM-a po pitanju saradnje s pokrajinama, nikada se nije mogla proširiti izvan Sjeverne Rajne Vestfalije. KRM nije prošao veliko iskušenje još prilikom uvođenja nastave islamske vjeronauke u Hesenu. Dok je u KRM-u bilo odlučeno da neće stajati na raspolaganju kao članovi za samostalne pothvate u pokrajinama, DITIB je u Hesenu pregovarao s Ministarstvom kulture o isključivom pokroviteljstvu nastave vjeronauke od strane DITIB-a, koje je u međuvremenu dospjelo na zao glas. Danima nakon odluke u KRM-u da samo zajedno nastupaju u pokrajinama, pokrajina Hesen je objavila započetu saradnju s hesenskim pokrajinskim udruženjem DITIB-a. Kada se pogleda unatrag, čini se da je od svih kriza KRM-a ovaj moment konačno zapečatio budućnost KRM-a. Nakon toga, nastali gubitak povjerenja nije se mogao vratiti.

Na kraju je to, zapravo, bilo još samo zajedničko sudjelovanje u Savjetodavnom vijeću za nastavu islamske vjeronauke u Sjevernoj Rajni Vestfaliji koje je trebalo održati KRM. A sada pokrajina pretvara to Savjetodavno vijeće u komisiju koja više neće ovisiti o KRM-u kao jedinoj kontakt osobi. Time bi pokrajina smjela reagirati na nedostajuću odlučnost KRM-a u donošenju odluka. Čak i na raspravi u vezi s aktuelnim zakonodavnim postupkom za reorganizaciju nastave islamske vjeronauke, članovi KRM-a nisu bili u stanju donijeti zajednički stav koji zastupaju svi. Umjesto toga, u raspravu je unesen sadržajno identičan dokument od strane tri člana pod vlastitim imenom, a od strane jednog člana s nekim dodatnim izlaganjima, također, pod vlastitim imenom. Dok je KRM na raspravu stručnjaka 2011. godine mogao poslati vlastitog stručnjaka, predstavnici članova KRM-a pratili su raspravu s tribine za publiku pokrajinskog parlamenta.

Udruženja organizirana u KRM-u odbijaju komisiju koja treba da se osnuje. Pri tome, ta komisija ispunjava centralnu kritiku i zahtjev KRM-a prema dosadašnjem Savjetodavnom vijeću, naime relacijsku udaljenost između države i takvog gremija. U komisiji otpadaju dosadašnji državni zastupnici iz Savjetodavnog vijeća. Time se znatno bolje udovoljava pravu na vjersko samoopredjeljenje i državnu neutralnost, nego u dosadašnjem Savjetodavnom vijeću. Međutim, ono što se također mijenja, jeste ograničenje mogućih učesnika na članove KRM-a. I druge zajednice mogu poslati zastupnika u komisiju. Tako i zajednice, koje trebaju ući u KRM, dobivaju mogućnost da direktno učestvuju u uređenju nastave islamske vjeronauke u Sjevernoj Rajni Vestfaliji.

Ponuda KRM upućena ovim novim članovima glasi da se ne ulazi u komisiju za nastavu islamske vjeronauke koja treba biti uspostavljena, nego da mu se prepusti vlastito zastupništvo sa članstvom u KRM-u. Umjesto da se direktno sudjeluje u procesu i prikaže muslimanska raznolikost u komisiji, te zajednice koje se smatraju “malima” trebaju „sudjelovati“ u nastavi islamske vjeronauke samo indirektno.

Međutim, KRM-u nedostaje potrebna ustavnost da bi u vlastito ime ili u ime njegovih članova uopće mogao ući u komisiju. KRM čak nije ni neregistrirano udruženje, samo gremij koji postoji 12 godina na osnovu poslovnika o radu. Gremij koji se upravo u krizi nije pokazao pouzdanim, a nedostatak povjerenja među dosadašnjim članovima je očigledan. KRM, dakle, uopće ne može postati član u komisiji, naprotiv, stari članovi gremija bi smjeli ući u komisiju kao „zastupnički“ članovi. Tako, vjerovatno, postoji nada da će kao blok četverac moći nadglasati članove koje nije bilo moguće uvjeriti u članstvo u KRM-u.

Time bi proširenje KRM-a doprinijelo samo tome da upravo one „male“ zajednice koje vjeruju gremiju, nemaju vlastitu mogućnost sudjelovanja u komisiji za nastavu islamske vjeronauke. Međutim, to će istovremeno dovesti do toga da će težina zajednica koje se ne uvrste u KRM, biti mnogo veća nego kada novi budući članovi KRM-a i sami postanu članovi u komisiji. Osim toga, može se poći od toga da će se morati suzdržati i od drugih razgovornih konteksta sa pokrajinom jer će KRM, odnosno njegovi stari članovi i tamo tražiti vodstvo za sebe.

U tom kontekstu, motivi novih članova KRM-a mogu biti teško razumljivi. Pogotovo što do sada nisu dali vlastitu izjavu – ne znamo njihove razloge. Do sada je samo KRM najavio planirano članstvo drugih zajednica, a pokrajinsko udruženje IGBD-a (Bošnjaci) distanciralo se od te izjave. Što se tiče pitanja proširenja KRM-a i pitanja, koje zajednice će postati članovi u komisiji za nastavu islamske vjeronauke u Sjevernoj Rajni Vestfaliji, čini se da posljednje riječi još nisu izgovorene.

  1. vidjeti “Proširenje KRM-a – Bijeg iz neugodne situacije ili očajnički čin?” http://www.religion-recht.de/2019/06/krm-erweiterung-befreiungsschlag-oder-verzweiflungstat/ []
  2. član 2. alineja 1. GO KRM []
  3. član 2. alineja 2. GO KRM []
  4. Preambula GO KRM []

Schreibe einen Kommentar

Deine E-Mail-Adresse wird nicht veröffentlicht. Erforderliche Felder sind mit * markiert

Diese Website verwendet Akismet, um Spam zu reduzieren. Erfahre mehr darüber, wie deine Kommentardaten verarbeitet werden.